Blog
Darovitost/ talenat/ kreativnost
Katarina Gajic / 21.12.2016
Darovito dete je rođeno s neuobičajenom sposobnošću da savlada određeno područje (ili područja). Genije je ekstremnija verzija darovitog deteta koje stvara na nivou odrasle osobe iako je još uvek dete. Darovito dete odlikuje: 1. prevremena razvijenost (brže napredovanje od prosečne dece); 2. insistiranje da rade na svoj način (viši kvalitet postignuća, drugačiji putevi učenja, samostalnost i samopouzdanje) i 3. žar za savladavanjem (visoka motivisanost, opsesivno interesovanje). Kod darovitih je lako uočljiva intrizična motivisanost. Za razliku od ekstrizične motivacije koja nije sama sebi svrha, već je instrumentalna za postizanje nekih spoljašnjiih ciljeva, intrizična motivacija je ponašanje koje se izvodi zbog sebe samog, zbog vlastitog zadovoljstva. Darovite ne treba nagovarati na vežbanje, a njihovo područje im je ujedno i razonoda.
Talentovan je reč koja dolazi iz grčkog jezika - talanton, odnosno latinskog jezika - talentum, a izvorno znači meru, posudu kojom se meri, zlatan novac. Onaj koji je imao talenta bio je osoba s merom, s osećajem za (zajedničku) meru i kao takav (duhovno) bogat. Danas, talenat označava razvijenu darovitost u specifičnom području. Ganjeov model razvoja talenta iz darovitosti objašnjava kako je potrebna darovitost u spoju sa slučajem (srećom), okolinom i motivacijsko emocionalnim osobinama. Područja talenta mogu biti školska (akademska), umetnička, sportska, tehnološka. "Katalizatori" koji omogućavaju razvoj darovitosti u talenat su otvorenost prema novom iskustvu, pozitivna slika o sebi, autonomija i otpornost na stres. Zanimljiva je otvorenost ka novom iskustvu - ona znači radoznalost, ali i toleranciju na neizvesnost. Još je Termanovo longitudinalno istraživanje pokazalo kako deca koja u kasnijim godinama nisu razvila svoju darovitost, u detinjstvu nisu stekla unutrašnju otpornost na otpore koje će svojom različitošću izazivati u okolini.
Kreativnost je stvaralačka sposobnost koja može, ali i ne mora biti osobina darovitog pojedinca. Sam pojam kreativnosti obeležen je dvoumljenjima u shvatanju i definisanju pojma; ipak, kao osobine kreativnosti uzimaju se dva elementa:
1. kreativni pojedinac uočava, vidi, doživljava, kombinuje stvari i pojave na nov, svež, neuobičajen način;
2. kreativni pojedinac proizvodi nove, neuobičajene, drugačije ideje i dela.
U pokušajima rasvetljavanja pojma kreativnosti, načinjena je i podela na kreativnost s "velikim K" i s "malim k" (Winner, 2005., str. 221): "kreativna" (malo k) su ona deca koja samostalno otkrivaju pravila i tehničke veštine određenog područja, uz minimalno vođstvo odraslih, i izmišljaju neobične strategije za rešavanje problema. Kada govorimo o "Kreativnosti" (veliko K), tada podrazumevamo istezanje, menjanje ili čak transformisanje područja. To podrazumeva veliku bazu znanja i iskustva (napominje se i tzv. "desetogodišnje pravilo" - tvrdnja da za proboj u nekom području treba barem deset godina napornog rada), i smatra se da deca ne mogu biti kreativna na ovaj način. Razlika između stručnosti i kreativnosti sastoji se upravo u tome da stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području, dok ga kreativni menjaju. Kreativni put zahteva i buntovnu osobenost, preuzimanje rizika i motivaciju da se uzdrmava utvrđena tradicija. Samim tim, nisu ni svi geniji kreativni – oni moraju naučiti kako da transformišu tehničku veštinu u nešto originalnije.
Kreativnošću, kao mogućim elementom darovitosti i kao jednom od misaonih sposobnosti, bavio se J. P. Guilford 1950. uvodeći pojam divergentnog mišljenja (nasuprot konvergentnom, logičkom mišljenju) čije su osobine redefinicija, osetljivost za probleme, fluentnost, originalnost, elaboracija i fleksibilnost.
Izvor: